Empire Total War

Empire Total War

Vrijeme jedara i bajuneta

Peti nastavak legendarnog serijala Total War najmoderniji je od svih dosada i vodi nas u period povijesti kojega igre uglavnom zaobilaze – osamnaesto i početak devetnaestog stoljeća. Ne citirati Napoleona već u podnaslovu bio bi grijeh i zato: “Je redoute trois journaux plus que 100.000 baionnettes.”

Odmah na početku valja kazati – Empire TW najkompleksnija je i početnicima najmanje pristupačna igra iz serijala. Nekome tko nije igrao nijedan Total War do sada Empire će biti zastrašujuće kompleksan, a u fazi netom nakon izbacivanja na tržište uza sve je i neispoliran, pa jednostavno preporučamo da za upoznavanje sa serijalom uzmete neku drugu igru – preporučujemo Rome Total War ili Medieval 2 Total War, koje su kroz patcheve, ekspanzije i modove doživjele punu zrelost, a lakše im je ovladati.

Empire je znatno kompleksniji i na strateškoj i na taktičkoj mapi. Ne znam kolikom postotku čitatelja uopće treba objašnjavati da se igre iz ovog serijala temelje na dva vrlo odvojena dijela. U strateškom dijelu gledamo mapu Evrope i dodatnih komada svijeta – u ovom slučaju Amerike i Indije. Upravljamo provincijama svojeg imperija, određujemo poreze, podižemo nove jedinice, gradimo strateške građevine, šaljemo špijune u garnizone neprijatelja, širimo svoju državnu religiju na osvojene provincije i tome slično. Kada smo poobavljali upravljanje svojim imperijem, klikamo dugme za kraj poteza i prepuštamo računalno upravljanim protivnicima koji vode druge veće ili manje zemlje da obave svoje. U kampanjskoj opciji igranja, koja je srž Total Wara, na strateškoj mapi provodimo oko 70% vremena.

Surovo mjesto

Svijet je surovo mjesto i takav je bio više-manje od pamtivijeka, te tako imperiji u ovoj igri, kao i u stvarnosti, imaju običaj stajati jedni drugima na žulj i započinjati ratove. Kada dođe do rata, a to je uglavnom samo pitanje trenutka, vojske se susreću na bojnom polju i igra se prebacuje u taktički dio, u kojem na 3D mapi, u realnom vremenu, vodimo svoje trupe, pripremljene i regrutirane na vrijeme na strateškoj mapi.

Jedna od najvećih slasti serijala jest u tome što ga možete igrati zanemarivši jedan od dva segmenta, ako to želite. Ako ste ljubitelj velikih strateških shema, kada dođe do bitke, jednostavno pritisnete automatsko razrješenje i dobit ćete rezultat bez potrebe da se bavite taktičkim detaljima bitke. Ako ste ljubitelj 3D bitaka na taktičkoj mapi – možete igrati samo to, kroz multiplayer, povijesne bitke ili sukobe koje sami modelirate u generatoru bitaka, a da nikad ne otvorite stratešku mapu u igri. Rekavši to, jasno je da će najviše uživati oni koji vole oba segmenta igre.

Veća kompleksnost Empire Total Wara u odnosu na prethodne igre serijala uglavnom se očituje na taktičkoj mapi i plod je ratne tehnologije i taktike vremena.

Kugla ili bajunet

Naime, šta? Vatreno se oružje javlja i u prethodnim nastavcima serijala, čak i u prvom Shogunu, te oba nastavka koja su se bavila srednjevjekovnim ratovanjem (Medieval i Medieval 2). Međutim, uloga arkebuza i musketa u tim je igrama realistično marginalna.
Za razvoj taktike u 18. stoljeću bio je ključan jedan praktičan izum za koji mnogi nisu ni čuli ili na njega pomisliti – takozvani prstenasti bajunet. Starije puške, osim što su bile užasno neprecizne, glomazne, osjetljive na vremenske prilike i ostalo, nisu bile korisne u bliskoj borbi, koja je do duboko u 18. stoljeće bila presudni moment u većini bitaka. Domišljati ljudi izmisliše bajunet, brutalno oruđe koje pušku pretvara u improvizirano koplje. Prvi su se bajuneti stavljali u cijev puške, onemogućujući da se ona istovremeno koristi i za pucanje.
Tada se netko sjetio prstenastog bajuneta, koji se montira na pušku ostavljajući cijev slobodnom, tako da se istovremeno može i pucati i nabijati neprijatelje na bodež, ukaže li se potreba. Ovaj je izum bio ključan za transformaciju stare, srednjevjekovne teške i lake pješadije u jedan rod – koji se u Empire Total Waru naziva “linijska” pješadija i formira kičmu svih vojski u igri.

Kugla ili bajunet – što odabrati? Uvijek je bolje rješavati stvari na daljinu, a doček neprijatelja na bajunete – ili juriš bajunetima na tuđe nabadalice – traži visok moral, inače se lako pretvara u debakl. Ruski je general Suvorov bio poznat ljubitelj bajuneta, a preziratelj metka – jamačno bi se dobro snašao i u nekim ranijim vremenima, kao vojskovođa grčke falange ili srednjevjekovnih kopljanika.

Ako su vas pasaži s opaskama iz vojne povijesti natjerali na zijevanje – ovo nije igra za vas. Naime, navedena znanja nisu tek opcionalna, već nužna želite li postati makar i osrednjim ratnikom u Empire Total Waru. Naučit ćete ih prije ili kasnije – a onda bolje kroz tekst nego kroz krvave poraze na virtualnom bojnom polju. Jer, Qu’est ce l’histoire, sinon une fable sur laquelle tout le monde est d’accord (što je povijest ako ne bajka oko koje se svijet slaže).

Na strateškoj mapi ima manje promjena, a uglavnom se učituju u mogućnosti “specijalizacije” manjih naselja i manje oslanjanje na podjelu na provincije nego dosada. Blagi su to utjecaji Europe Universalis i Civilizationa, ali takvi da će ih primjetiti samo opsesivni gejmeri. Također, uz desetak igrivih imperija, postoji mnogo više manjih nacija, a svijet religija i diplomacije je kompleksniji.

Mon dieu!

Nažalost, sučelje je u nekim elementima u odnosu na prethodne nastavke korak unazad. Dugo razmišljah – je li sučelje zaista lošije, ili je u pitanju samo klasična boljka naviknutosti na staro, zbog koje većina promatrača redovito mrzi redizajn web stranica na koje su navikli? Zaključio sam da nije to u pitanju, već zaista niži usability ovog nastavka serijala, barem u nekim elementima. Grupiranje jedinica nejasno je i loše vidljivo, a neke su stvari na strateškoj mapi loše riješene.

Tutoriali i objašnjanja za nove igrače apsolutno su nedovoljni za igru ove razine kompleksnosti i bez ikakve dvojbe početnicima, kako već rekosmo na uvodu, preporučujemo da uzmu neke prethodne nastavke serijala. Jedan od najiritantnijih detalja uopće, ikad, u ikojoj igri, jesu tzv. tooltips, odnosno mali oblačići koji se pojave nakon što nadnesete miša nad neku stvar, biće ili pojavu u igri. U Empireu se tooltipovi – pazite sad ovu kozmičku glupost – sastoje od dva dijela, koja se naizmjence smjenjuju. Prvi oblačić objašnjava nešto, a nakon sekunde ga smijeni drugi, koji objašnjava nešto drugo vezano za istu stvar, pa onda opet onaj prvi i tako dalje. Netko će reći da je to zgodan način da se u tooltip ubaci više informacija, no riječ je o nečem najglupljem i najiritantnijem u ikojoj igri ikad.
Multiplayer je konačno implementiran ambicioznije nego u prethodnim naslovima serijala – i dalje nema mogućnosti multiplayer kampanje, koju igrači najviše priželjkuju, ali koja je realno gotovo nemoguća za korektnu izvedbu. Multiplayer na taktičkim mapama, međutim, poboljšan je, uz laganije nalaženje partnera i dodanu podršku za Steam.

Umjetna inteligencija je ili loša, odnosno neoptimizirana, ili krcata bugovima – osobno prije naginjem onom prvom objašnjenju. Na strateškoj mapi AI ne predstavlja dostojan izazov, osim na najtežim razinama (kada zapravo vara), a na taktičkoj stalno ponavlja iste pogreške. Neoptimizirana inteligencija primjedba je koja je stajala i za sve nastavke Total Wara dosad, i rješava se na jednostavan način – čekanjem. Za nekoliko mjeseci pojavit će se patchevi, modovi, na jesen možda i prvi expansion pack, a sve su to stvari nužne da igre iz serijala dignu na pravu razinu. Ovo su jednostavno prekompleksni naslovi da bi itko očekivao da rade savršeno odmah nakon objave, ali kao recenzenti nemamo izbora nego da ih baš tada ocjenjujemo. Medieval 2 Total War, na primjer, punu je zrelost kroz patcheve, modove i ekspanzije doživio u drugom dijelu prošle godine, odnosno godinama nakon početne objave, i u ovom je trenutku nedvojbeno zreliji naslov za uživanje od Empirea. Dakle, igri samo treba dati vremena.

Kao i mnogim stvarima u životu, uostalom. No, dok to vrijeme ne protekne, Empire preporučamo najstrastvenijim ljubiteljima serijala, koji su ga spremni igrati i uz neoptimiziranu umjetnu inteligenciju, povremene bugove i naporniju krivulju učenja od prethodnih Total Warova.

Citat iz podnaslova? “Više se bojim triju novina nego sto tisuća bajuneta.” Slušajte Cara…

Izvor: Bug.hr